STRINGERI – EVOLUCIJA PREKARNOSTI, SLOBODA SVEDOČENJA
U nesvakidašnjoj saradnji Centra za istraživanje i edukaciju o Holokaustu i Bazinog Efemera kolektiva, za potrebe realizacije izložbe i izložbenog paviljona STRINGERI: Evolucija prekarnosti, sloboda svedočenja, izgrađen je efemerni site-specific paviljon u Kreativnom distriktu u Novom Sadu, otvoren od 9. jula do 9. avgusta 2022. godine.
Osetljiv materijal koji predstavlja delom autorske radove stringera – frilensera , medijskih radnika u kriznim područjima i donosi „njihov pogled na rat, genocide i revolucije – pogled onih koji su i sami nezaštićeni; bez strane u sukobu, bez nacije, bez ugovora ili religije, bez ambasade i osiguranja“, a delom priče koje su ostale iza nekih od njih, bilo je potrebno pažljivo uklopiti u celinu i predstaviti publici na dodeljenoj lokaciji.
Nova dijaloška ravan uspostavljena je preklapanjem kompleksnog i fragilnog izložbenog materijala i ruiniranog prostora u sklopu nekadašnje fabrike „Petar Drapšin“ (danas segmenta Kreativnog distrikta). Ovaj proces prostorno je određen arhitektonskom intervencijom, koja je po tipu bila site-specific – ona koja je proizašla isključivo iz uslova na lokaciji; koja odgovara samo ponuđenoj lokaciji i čije izmeštanje iz datog konteksta ne bi bilo moguće, bez narušavanja postignutog integriteta i vrednosti. Site-specific paviljon je prema modelu kuća u kući uspostavio dijalog sa postojećom primarnom strukturom ruine i omogućio realizaciju izložbene postavke u mikroambijentima proizašlim iz ovog dijaloga.
Nesmetani prolazak kroz pet ambijentalnih celina, zasnovanih i postavljenih na osnovu temeljnog proučavanja priča o konkretnim ljudima – stringerima, dozvolio je posetiocima izložbe neposredan i specifičan prostorni okvir za bliže razumevanje narativnog toka postavke.
Mikorarhitektura kao nosilac makroideje u ovom projektu omogućuje višestruke transkategorijalne dijaloge: tekućeg prostora unutrašnje i spoljašnje arhitekture, mikrourbanizma kroz mikroambijente, zaštite nasleđa kroz novu efemernu namenu deindustrijalizovanog dela grada, eksperimentalnog i istraživačkog rada i pronalaženja odgovarajućeg prostornog odgovora na aktuelna pitanja ratova koji su u toku i kriza koje uzrokuju.








